Ljubuški-online info portal

Kulturološki pogled kroz "Ogledalo knjiga" IX

Ponedjeljak, 01 Kolovoz 2011 20:28

Tajni rat UDB-e protiv hrvatskoga iseljeništva- Bože Vukušić, Izdavač: Klub hrvatskih povratnika iz iseljeništva, Zagreb,  godina izdanja (2001.)

Tajni rat UDB-e  zasigurno je jedna od mnogih prešućivanih tema iz hrvatske povijesti. Knjiga na objektivan način prikazuje dvije gotovo nepoznate hrvatske javnosti te kakve je sve načine i okrutne postupke provodila tajna služba prema hrvatskom iseljeništvu. UDB-a-  Uprava državne bezbjednosti nastala je 1946 podjelom OZN-e iz koje je proizašla i vojna kontraobavještajna služba KOS.  UDB-a kasnije mijenja naziv u Služba države bezbjednosti. Komunističke partije su smatrale kako se uspostave odnosno promjene društvenih odnosa mogu riješiti nasilnim načinom, bez biranja sredstava.

Tako su komunističke vlasti provodile različite oblike represije, koje su rezultirale smrću, zatvaranjem u logore, te su progonili one koji se ne bi slagali sa njihovim stavovima. Takav način življenja nagnao je da domovinu napusti veliki broj ljudi. Radilo se o dva velika iseljenička vala iz domovine. Prvi je bio povezan s krajem rata kada su se iseljavali uglavnom mlađi ljudi koji su živjeli u siromašnim dijelovima Hrvatske. Drugi val iseljeništva dogodio se sredinom 60- ih godina.  Hrvatsko iseljeništvo htjelo je pod svaku cijenu naći bilo kakav puta da bi se suprostavili represiji te da bi uspostavili samostalnu hrvatsku državu. Njihova nastojanja su vrlo rano bila prepoznata te osuđena, stoga su poduzimane različite mjere kako bi se razbio potencijal hrvatskih iseljenika. Hrvati koji su rođeni nakon rata označavali su se terminima neprijateljska fašistička emigracija, izdajnici ili sluge imperijalističkih sila…bilo kakvo ujedinjavanje hrvatskog iseljeništva za ovakav režim bilo je neprihvatljivo. Vukušić u svojoj knjizi objavljuje razne službene dokumente o atentatima, ubojstvima te o državnom teroru.

U prvome dijelu  (str. 7.-103.) prikazane su političke organizacije hrvatskog iseljeništva: Hrvatski oslobodilački pokret (HOP), Hrvatski narodni odbor (HNO), Hrvatsko narodni otpor (HNO), Hrvatsko revolucionarno bratstvo (HRB), Hrvatska republikanska stranka (HRS), Hrvatska seljačka stranka (HSS), Savez komunista Hrvatske u iseljeništvu, Socijalistička stranka Hrvatske, Hrvatski državotvorni pokret (HDP) i Hrvatsko narodno vijeće (HNV). Drugi dio (str. 105.-198.) nosi naslov Nastanak, ustroj i rad jugoslavenskih tajnih službi, a treći dio je najopširniji te nosi naslov - Napadi na hrvatske političke iseljenike (201.-389.). Osobito zanimljiv je četvrti dio u kojem autor spominje Brunu Bušića- „simbol nacionalnog otpora“. O Bruni Bušiću i njegovoj smrti snimljeno je više filmova kako u iseljeništvu tako i u Hrvatskoj. Bruno Bušić je čovjek koji je zbog ideje o hrvatskoj državi bio etiketiran kao fašist, ubojica, terorist a na koncu je mučki ubijen.

Knjiga Bože Vukušića zacijelo će upotpuniti prazninu u poznavanju povijesti hrvatskoga političkog iseljeništva i pravom ratu kojega je protiv njega vodio jugoslavenski režim. Ona rasvjetljuje mnoge tamne strasti te povijesti, a može poslužiti kao siguran orijentir i priručnik svakome tko se želi baviti politikom s pozicije hrvatskoga nacionalnoga interesa i tko ne želi ponavljati pogreške prošlosti. Inače sve žrtve koje je i hrvatsko političko iseljeništvo podnijelo za jednu ideju, za ideju stvaranje samostalne hrvatske države bile bi uzaludne. (Josip Jović)

Hrvatska vanjska politika 1939.-1942. - Tomislav Jonjić, Nakladnik: Libar- Zagreb, 2000. (3. izdanje)

Hrvatsku političku povijest XX. stoljeća obilježava konflikt između hrvatstva i jugoslavenstva. Proučavanje ovoga konflikta i danas bitno opterećuje niz činjenica. Jedna od njih jest i ta, da su njegovi izravni sudionici još živi dijelom posredno a dijelom i neposredno politički djelatni. Prijelaz iz komunizma u demokraciju pridonijelo je novoj ideologizaciji i manipulaciji (zbog nedovoljno promišljenih nastupa). U ovoj knjizi pokušao se objasniti svakako najproblematičniji period za stvaranje samostalne hrvatske države. Razdoblje obuhvaćeno ovom knjigom u određenoj mjeri napušta uobičajenu periodizaciju. Pokušavaju se ustanoviti veze tadašnjih pothvata u Hrvatskoj sa pothvatima u svijetu, kako bi se objasnila ta uzročno-posljedična veza.

Posebno treba istaknuti bogate zbirke njemačkih, talijanskih, vatikanskih i švicarskih diplomatskih dokumenata. Vrijedan izbor predstavlja i jugoslavenski Zbornik dokumenata i podataka o narodnooslobodilačkom ratu, te niz slično koncipiranih regionalnih zbornika. Branko Petranović i Bogdan Krizman priredili su zbornike diplomatskih i drugih izvješća koja se odnose na Hrvatsku u doba svjetskog rata.

Ova je knjiga, dakle, zapravo panorama misli, pogleda, i djela hrvatskih političara u početku drugoga svjetskoga rata, kada su samo neki od njih imali na umu onu poznatu misao dr. Ante Starčevića: „ Jer dok je program stranke prava- sloboda i sreća Hrvatske, dok se te svrhe držimo, dok probitke naroda na žrtvujemo, ili ne predložimo probitkom našim osebnim, dok za našu svrhu upotrebljujemo sredstva kakova rabe neprijatelji proti Hrvatom- dotle kako u državničtvu i drugi svatko, možeemo se varati u saveznicih i u sredstvih, nu ne možemo griešiti proti našemu programu, dotle dobro nam je došao svatko, koji Hrvatskoj pomogne ili njezinim  neprijateljem naškodi...“

Bog nadohvat duše – Nicolas Herman (Brat Lovro), Nakladnik : Kršćanska sadašnjost, Zagreb 1986. (2. izdanje) 

Ova knjižica razgovora, zapisa i pisama Nicolasa Hermana ili Brata Lovre od Uskrsnuća (1608-1691) priređena je na temelju dvaju izvornih izdanja spisa Nicolasa Hermana iz 1962. i 1964.  U religioznom i sekularnom svijetu djela Brata Lovre su veoma cijenjena. Samim načinom izlaganja zadovoljava demokratske potrebe prosječna modernoga čovjeka. Teme životnog određenja, duhovnoga puta i odnosa s Bogom, unatoč povijesnoj uvjetovanosti, vjerniku su jednako aktualne u XVII. i XX. Stoljeću. Misao o nazočnosti Božjoj srž je Lovrinih razgovora zapisa i pisama. Nazočnost Božja postiže se vježbom nazočnosti Božje ili ako se parafrazira vježbom kojom se dolazi u nazočnost, ili prisutnost Božju.

Osnovne misli o dosezanju nazočnosti  Božje veliko je otkriće na polju duhovnosti. Brat Lovro upućuje na to kako je vježba nazočnosti Božje doista lak i svakome ostvarljiv put, ali se na njemu ipak mora ustrajati jer bez prijeko potrebnoga truda ne može biti ni ploda. Nasuprot Lutherovu stavu sola gratia (samo po milosti) brat Lovro slijedi nauk Ivana od Križa o aktivnom i pasivnom čišćenju, tj. da se početnik na duhovnom putu mora boriti, mora biti aktivan. Misao je Lovrina jasna: čovjekovo ostvarenje, čovjekovo spasenje s Bogom. U pismima se često spominje tema patnje i trpljenja.

On o trpljenju nije samo lijepo govorio nego je svoje patnje na isti način i prihvaćao.

Misao Brata Lovre temelji se na zasadama njegovih redovničkih preteča Terezije Avilske i Ivana od Križa. Također je uočljiva srodnost Terezije Avilske i brata Lovre, toliko da ponekad imaju istovjetno mišljenje. I u jednog i u drugog susrećemo pojam „sveta ludost“. Na više mjesta on govori o molitvi na način koji se može učiniti previše smionim ili, u najmanju ruku, neobičnim. Od 16 pisama koliko ih je očuvano 12 ih je upućeno jednoj redovnici. Peto, osmo i jedanaesto upućeni su nekoj gospođi, dok se šesto poprilično razlikuje od ostalih. pismo je upućeno duhovniku od kojeg Lovro želi čuti mišljenje o svojim duhovnim iskustvima i shvaćanjima.

Priredila:[Antonela Marinović, mag. nov. | ljubuski-online]